Transplatacija rožnice

Danas je oko 20 milijuna ljudi slijepo radi bolesti rožnice i većina tih bolesnika može vratiti svoj vid operacijom transplantacije rožnice. Transplantacija rožnice najčešće je izvođena transplantacija te je i najuspješnija, a veliki pomak u samoj sigurnosti transplantacije rožnice učinjen je otvaranjem očnih banaka, specijalnih laboratorija u kojima se testira kvaliteta i sigurnost donorskih rožnica prije same operacije.

Prof.dr.sc. Iva Dekaris, vodeći je stručnjak u transplantacijama rožnice u Hrvatskoj s iskustvom od 20 godina kirurškog rada i više od 20.000 operacija oka, ultrazvučne operacije mrene, transplantacija rožnice, korekcija refraktivnih grešaka ugradnjom premium intraokuralnih leća, transplantacija amnija i drugih operacija na prednjem dijelu oka.

Kandidati

Ovisno o bolesti od koje pacijent boluje mora se procijeniti koji je oblik operacije najpovoljniji za svaki pojedini slučaj. U pacijenata koji boluju od bolesti kao što je keratokonus, herpetični ožiljak rožnice ili stromalne distrofije rožnice mora se izvesti transplantacija pune debljine rožnice budući bolest zahvaća sve njene dijelove. U najtežih oblika bolesti rožnice kao što su npr. opekline rožnice sa posljedičnim gubitkom matičnih stanica rožnice, potrebno je učiniti transplantaciju matičnih stanica rožnice.

Opis zahvata

Transplantacija rožnice dijeli se na perforativnu (pune debljine) i lamelarnu (slojevitu). Lameralna je metoda novija te postaje sve prihvaćenija među kirurzima jer je za pacijenta lakša i brže mu se vraća vid nego kod perforativne. Kriterij za određenu vrstu transplantacije je bolest osobe zbog koje ona ide na operaciju. Ako je kod pacijenta bolestan samo jedan sloj rožnice, radi se slojevita transplantacija. Još jedna prednost operacije tog tipa je što se ona izvodi kroz male otvore. U pacijenata koji boluju od bolesti kao što je keratokonus, herpetični ožiljak rožnice ili stromalne distrofije rožnice mora se izvesti transplantacija pune debljine rožnice budući bolest zahvaća sve njene dijelove. U najtežih oblika bolesti rožnice kao što su npr. opekline rožnice sa posljedičnim gubitkom matičnih stanica rožnice, potrebno je učiniti transplantaciju matičnih stanica rožnice.
Budući da je standard života danas viši nego prije, teže bolesti rožnice, kod kojih se mora ukloniti njezina puna debljina su u trendu padanja, kako u našoj zemlji tako i u drugim razvijenim zemljama svijeta. U Hrvatskoj je metodu DSAEK (slojevita transplantacija unutarnjeg sloja rožnice) započela raditi prof. dr. Iva Dekaris 2010.g., i ta je metoda danas najčešće izvođen način slojevite transplantacije rožnice u Hrvatskoj i Europi. DSAEK metoda se izvodi u slučaju distrofija rožnice (tzc. Fuchsova distrofija) ili buloznih keratopatija – oštećenja rožnice koja mogu nastati nakon operacije mrene. Slojevite operacije su za bolesnika sigurnije, rade se u lokalnoj a ne u općoj anesteziji, a nakon njih se vid oporavlja brzo a reakcija odbacivanja transplantata je rjeđa.

 


Pacijenti se prije zahvata ne moraju posebno pripremati. Operacija se izvodi na općoj anesteziji, osim u slučajevima kada stanje pacijenta zahtjeva lokalno potenciranu anesteziju. Ovisno o tipu operacije, ona traje od 20 minuta do pola sata, s time da se može kombinirati s drugim zahvatima na oku i tada traje 45 minuta.
Pacijent već isti dan nakon operacije može otići kući te se nakon operacije svakodnevno prati stanje transplantiranog oka kroz prvih tjedan dana, te potom tempom koji se dogovara sa kirurgom koji je izveo operaciju. Transplantant se učvršćuje šavovima koji se mogu, ali ne moraju, skinuti nakon otprilike godinu dana nakon operacije. Oporavak vida nakon transplantacije ovisi o tipu zahvata; nakon slojevite transplantacije vid se može izrazito poboljšati već za mjesec dana, dok se kod pune debljine transplantacije polako oporavlja kroz par mjeseci.

Pregled

Prije operacije transplantacije rožnice bolesnik mora učiniti cjeloviti pregled oboljelog oka koji izuzev uobičajenog očnog pregleda – pregled na biomikroskopu, određivanje vidne oštrine, provjera očnog tlaka, snimak debljine rožnice i dubine prednje očne sobice, pregled očne pozadine, ultrazvuk oka, pretraga MS39 – detaljna analiza rožnice, izračun za eventualnu zamjenu leće i dr. Potom kirurg u očnim bankama traži optimalno donorsko tkivo za pojedinog bolesnika.

Poslije operacije

U početku, prvih 7 do 10 dana nužno je da pacijent dolazi na svakodnevne kontrole. Kasnije se one smanjuju prvo u rasponu dolazaka jednom tjedno, zatim svaki drugi tjedan te svaki mjesec. Nakon toga se kontrole obavljaju unutar nekoliko mjeseci do jednom godišnje.
Oporavak vida je pri DSAEK (slojevita transplantacija unutarnjeg sloja rožnice) metodi brži negoli u slučaju presađivanja pune debljine rožnice. Naravno, ovisno o bolesti od koje pacijent boluje mora se procijeniti koji je oblik operacije najpovoljniji za svaki pojedini slučaj.

Prije i poslije slojevite transplantacije rožnice:

Prije i poslije perforativne transplantacija rožnice (pune debljine):



Za uspjeh operacije bitno je i iskustvo kirurga, kako u izvođenju same operacije tako i radi pažljivog post-operacijskog praćenja bolesnika. Naime, u ovome tipu operacija postoperativna terapija nije shematska već kirurg određuje način liječenja ovisno o stanju pacijentova oka. U svakom slučaju, nakon operacije potrebno je pažljivo upotrebljavati dobiveni kapljice i masti kako bi operacija bila uspješna.

Moguće komplikacije

Uspješnost transplantacije uvelike ovisi od tipa bolesti radi koje se operacija izvodi, tako da je npr. u bolesti keratokonus uspješnost operacije preko 95%, a u distrofija rožnice oko 90%. Tako visoka uspješnost transplantacije postoji radi toga što je rožnica „imunološki privilegirano tkivo” gdje se reakcija odbacivanja stranog tkiva vrlo rijetko događa.

U visokorizičnih dijagnoza polovica pacijenata može početi odbacivati tkivo donorske rožnice, što se pravovremenim prepoznavanjem može i zaustaviti. To su pacijenti s upalnim bolestima te s puno krvnih žila koje su urasle u rožnicu, kod kojih se primjećuje crvenilo u oku. Odbacivanje donorskog tkiva je i najčešći razlog zbog pacijent ne vidi nakon zahvata. Prof.dr.sc. Iva Dekaris napominje da se i u takvim slučajevima može pronaći rješenje i pacijentu se pojačati terapiju kojom se postiže reverzibilni efekt pa pacijent opet može dobro vidjeti.

Jedna od posljedica perforativne transplantacije je rožnični astigmatizam. Riječ je o refrakcijskoj pogrešci oka koja nastaje radi šava na oku. Tijekom perforativnog presađivanja rožnice uklanja se cijelo tkivo rožnice, a novo se mora zašiti jako tankim koncem (tankim kao vlat kose) jer ne postoji drugi način da se usadi u primatelja. Zbog toga se na rožnici razvija astigmatizam, no on se može riješiti nošenjem kontaktnih leća ili naočala.

Od velike je važnosti da je pacijent nakon operacije dobro informiran o tome što se može dogoditi. Ako nakon operacije primijeti i najmanju promjenu u kvaliteti vida ili izgledu oka (crvenilo, bol u oku), pacijent bi trebao odmah zatražiti liječničku pomoć da se problem uoči na samom početku. Kod onih pacijenata koji su u potpunosti odbacili transplantat, može se izvesti druga operacija, ali, naravno, s vremenskim razmakom.

Naručite se za pregled

Zanima li Vas više informacija, ne možete naći ono što tražite ili se želite naručiti za pregled, kontaktirajte nas:








 
 
 
 

Vaš upit je zaprimljen! Hvala Vam na povjerenju!

tracking-pixel
Naručite se