BOLESTI OKATransplantacija rožnice
Važnost zdravlja rožnice
Rožnica je prednji prozirni dio oka koji je važan ne samo za dobar vid, nego i za očuvanje zdravlja oka. Za dobar vid rožnica mora biti glatka, sjajna i prozirna. Različite ozljede, upale ili urođene bolesti rožnice mogu poremetiti zdravlje rožnice.
Kandidati za transplantaciju rožnice
Ovisno o bolesti od koje pacijent boluje mora se procijeniti koji je oblik operacije najpovoljniji za svaki pojedini slučaj.
U pacijenata koji boluju od bolesti kao što je napredni keratokonus, herpetični ožiljak rožnice ili stromalne distrofije rožnice mora se izvesti transplantacija pune debljine rožnice budući da bolest zahvaća sve njene dijelove.
Prijeoperacijski pregled
Potom kirurg u očnim bankama traži optimalno donorsko tkivo za pojedinog bolesnika.
Opis zahvata
Slojevita (lamelarna) transplantacija
DSAEK, metodu slojevite transplantacije rožnice primjenjujemo kada je bolestan samo unutrašnji sloj rožnice zvan endotel. Njena glavna prednost leži u minimalno invazivnom pristupu koji se izvodi kroz male otvore, što omogućuje brži povratak vida u usporedbi s klasičnom perforativnom transplantacijom.
U Hrvatskoj je ovu metodu 2010. godine uvela prof. dr. sc. Iva Dekaris, i to metodu zvanu ultra-tanki DSAEK (UT-DSAEK) čije je prednost da se presađuje iznimno tanki sloj donorskog tkiva što daje još bolje rezultate negoli klasična DSAEK operacija. Od 2024. g. dr. Dekaris uvodi u hrvatsku očnu kirurgiju i tzv. Nano-thin DSAEK (NT-DSAEK) sa još tanjim slojem presađenog tkiva. Danas je DSAEK najčešće korišten oblik slojevite transplantacije rožnice, kako kod nas, tako i u ostatku Europe. Metoda slojevite transplantacije zvana DMEK najčešće se izvodi u Americi, no usprkos izvrsnim rezultatima glede oporavka vida, zbog značajno veće učestalosti komplikacija u DMEK-a, u našoj se ustanovi izvodi sigurnija metoda UT-DSAEK.
Metoda je posebno učinkovita u liječenju Fuchsove distrofije (distrofije rožnice) te buloznih keratopatija, stanja koje često nastaje nakon operacije mrene. Zahvat se izvodi u lokalnoj potenciranoj anesteziji, što znači da bolesnik dobije blok anestezije pored oka i relaksans i sredstvo protiv bolova u venu pod nadzorom anesteziologa. UT-DSAEK metoda pruža brzi oporavak vida, a rizik odbacivanja transplantata je znatno manji u usporedbi s drugim metodama.
Transplantacija pune debljine rožnice (Perforativna transplantacija)
Ova transplantacija je potrebna je kod bolesti poput naprednog keratokonusa, herpetičnog ožiljka rožnice ili stromalne distrofije gdje su zahvaćeni svi slojevi rožnice.
Priprema za zahvat nije potrebna, a operacija se izvodi pod lokalnom ili općom anestezijom, prema preporuci liječnika.
Ovisno o tipu operacije, ona traje od 20 minuta do pola sata, s time da se može kombinirati s drugim zahvatima na oku i tada traje 45-60 minuta.
Pacijent već isti dan nakon operacije može otići kući te se nakon operacije svakodnevno ili svaki drugi dan prati stanje transplantiranog oka kroz prvih tjedan dana, te potom tempom koji se dogovara sa kirurgom koji je izveo operaciju.
Transplantant se učvršćuje šavovima koji se mogu, ali ne moraju, skinuti nakon više od godinu dana nakon operacije.
Oporavak nakon operacije
Oporavak vida nakon transplantacije rožnice ovisi o tipu zahvata. Nakon slojevite transplantacije vid se može izrazito poboljšati već za mjesec dana, dok se kod pune debljine transplantacije polako oporavlja kroz par mjeseci.
U početku, prvih 7 do 10 dana nužno je da pacijent dolazi na kontrole svaki dan ili svaki drugi dan. Kasnije se one smanjuju prvo u rasponu dolazaka jednom tjedno, zatim svaki drugi tjedan te svaki mjesec kroz prvih 6 mjeseci. Nakon toga se kontrole obavljaju unutar nekoliko mjeseci, prema dogovoru sa kirurgom.
Oporavak vida je pri UT-DSAEK (slojevita transplantacija unutarnjeg sloja rožnice) metodi brži nego u slučaju presađivanja pune debljine rožnice. Naravno, ovisno o bolesti od koje pacijent boluje, treba procijeniti koji je oblik operacije najpovoljniji za svaki pojedini slučaj.
Terapija se prilagođava stanju pacijentovog oka, uz naglasak da je kod ove operacije nužna dobra suradnja bolesnika glede redovite primjene propisanih kapi i masti, inače može doći do odbacivanja donorskog tkiva.
Uspješnost i moguće komplikacije
nakon transplantacije rožnice
Uspješnost transplantacije također uvelike ovisi od tipa bolesti radi koje se operacija izvodi, tako da je npr. u bolesti koje spadaju u grupu nisko-rizičnih bolesti kao npr. keratokonus uspješnost operacije preko 95%, a u distrofija rožnice oko 90%. Tako visoka uspješnost transplantacije postoji radi toga što je rožnica „imunološki privilegirano tkivo” gdje se reakcija odbacivanja stranog tkiva vrlo rijetko događa.
U visokorizičnih dijagnoza ne postoji imunološki privilegij te čak polovica pacijenata može početi odbacivati tkivo donorske rožnice što se pravovremenim prepoznavanjem može i zaustaviti. To su pacijenti s upalnim bolestima te s puno krvnih žila koje su urasle u rožnicu. Odbacivanje donorskog tkiva je i najčešći razlog zbog kojeg pacijent ne vidi nakon zahvata. Prof. dr. sc. Iva Dekaris napominje da se i u takvim slučajevima može pronaći rješenje i pacijentu pojačati terapiju kojom se postiže reverzibilni efekt pa pacijent opet može dobro vidjeti. Riječ je o refrakcijskoj pogrešci oka koja nastaje radi šava na oku.
Jedna od posljedica perforativne transplantacije je rožnični astigmatizam.
Tijekom perforativnog presađivanja rožnice uklanja se cijelo tkivo rožnice, a novo se mora zašiti jako tankim koncem (tankim kao vlas kose) jer ne postoji drugi način da se usadi u primatelja. Zbog toga se na rožnici razvija astigmatizam, no on se može riješiti nošenjem kontaktnih leća ili naočala.
Također, radi primjene kapljica sterioda koje su nužne da se transplantat rožnice ne bi odbacio, kod nekih pacijenata može se razviti mrena na operiranom oku, te se onda treba učiniti i naknadna operacija mrene. Zbog primjene steroidnih kapi također može doći do porasta očnog tlaka koji u dogovoru sa kirurgom treba sniziti pomoću kapi i/ili tableta.
Jako je važno da je pacijent nakon operacije dobro informiran o tome što se može dogoditi. Ako nakon operacije primijeti i najmanju promjenu u kvaliteti vida ili izgledu oka (crvenilo i bol u oku), pacijent bi trebao odmah zatražiti liječničku pomoć da se problem uoči na samom početku. Kod onih pacijenata koji su u potpunosti odbacili transplantat, može se izvesti druga operacija, ali naravno, s vremenskim razmakom.