Danas je oko 20 miliona ljudi slijepo radi bolesti rožnice i većina tih bolesnika može vratiti svoj vid operacijom transplantacije rožnice. Transplantacija rožnice najčešće je izvođena transplantacija te je i najuspješnija, a veliki pomak u samoj sigurnosti transplantacije rožnice učinjen je otvaranjem očnih banaka, specijalnih laboratorija u kojima se testira kvaliteta i sigurnost donorskih rožnica prije same operacije.
Uspješnost transplantacije uvelike ovisi od tipa bolesti radi koje se operacija izvodi, tako da je npr. u bolesti keratokonus uspješnost operacije preko 95%, a u distrofija rožnice oko 90%. Tako visoka uspješnost transplantacije postoji radi toga što je rožnica „imunološki privilegirano tkivo” gdje se reakcija odbacivanja stranog tkiva vrlo rijetko događa. Uspješnost uvelike ovisi o dijagnozi od koje boluje pacijent, eventualnom prisustvu i opsegu krvih žila u području rožnice te o tome dali postoji upala oka. Za uspjeh operacije bitno je i iskustvo kirurga, kako u izvođenju same operacije tako i radi pažljivog post-operacijskog praćenja bolesnika. Naime, u ovome tipu operacija postoperativna terapija nije shematska već kirurg određuje način liječenja ovisno o stanju pacijentova oka. U svakom slučaju, nakon operacije potrebno je pažljivo upotrebljavati dobiveni kapljice i masti kako bi operacija bila uspješna.
Slika 1. Prije i poslije perforativne transplantacije rožnice (pune debljine)
Transplantacija rožnice, ovisno o bolesti koja se liječi, može se izvoditi kao transplantacija pune debljine rožnice i kao slojevita transplantacija. Naime, posljednjih 20-ak godina došlo je do velikih promjena u kirurškoj tehnici, te se sve veći broj transplantacija rožnice odvija na način da se transplantira samo oboljeli sloj rožnice, a ne njena puna debljina, što se zove slojevita (ili lamelarna) transplantacija. U Hrvatskoj je metodu DSAEK (slojevita transplantacija unutarnjeg sloja rožnice) započela raditi prof. dr. Iva Dekaris 2010.g., i ta je metoda danas najčešće izvođen način slojevite transplantacije rožnice u Hrvatskoj i Europi. DSAEK metoda se izvodi u slučaju distrofija rožnice (tzc. Fuchsova distrofija) ili buloznih keratopatija – oštećenja rožnice koja mogu nastati nakon operacije mrene. Slojevite operacije su za bolesnika sigurnije, rade se u lokalnoj a ne u općoj anesteziji, a nakon njih se vid oporavlja brzo a reakcija odbacivanja transplantata je rijeđa. Oporavak vida je također brži negoli u slučaju presađivanja pune debljine rožnice. Naravno, ovisno o bolesti od koje pacijent boluje mora se procijeniti koji je oblik operacije najpovoljniji za svaki pojedini slučaj. U pacijenata koji boluju od bolesti kao što je keratokonus, herpetični ožiljak rožnice ili stromalne distrofije rožnice mora se izvesti transplantacija pune debljine rožnice budući bolest zahvaća sve njene dijelove. U najtežih oblika bolesti rožnice kao što su npr. opekline rožnice sa posljedičnim gubitkom matičnih stanica rožnice, potrebno je učiniti transplantaciju matičnih stanica rožnice.
Slika 2. Prije i poslije slojevite transplantacije rožnice
U Poliklinici Bilić Vision transplantacije rožnice izvodi kirurški tim na čelu s prof.dr.sc. Ivom Dekaris, koja ima preko 20 godina kirurškog oftalmološkog iskustva iz područja presađivanja očnih tkiva i koja je samostalno izvela preko 1000 postupaka presađivanja očnih tkivnih presadaka. Prof.dr.sc. Iva Dekaris član je upravnog odbora Europskog udruženja očnih banaka, a u mandatu od 2019-2022. je obnašala dužnost predsjednice Europskog udruženja očnih banaka. U Hrvatsku je medicinu uvela 2010. slojevitu (lamelarnu) transplantaciju endotela rožnice - DSAEK i tehniku ultra-tanki DSAEK. Godine 2016. godine uvela je operacijsku metodu transplantacije matičnih stanica rožnice uzgojenih in vitro, metodu liječenja za teške opekotine rožnice i spojnice oka.
Prije operacije transplantacije rožnice bolesnik mora učiniti cijeloviti pregled oboljelog oka koji izuzev uobičajenog očnog pregleda obuhvaća i snimanje na prednjem OCT-u (slojevita slika bolesnikove rožnice). Potom kirurg u očnim bankama traži optimalno donorsko tkivo za pojedinog bolesnika. Sama operacija traje oko pola sata i bolesnik već isti dan može otići kući, te se nakon operacije svakodnevno prati stanje transplantiranog oka kroz prvih tjedan dana, te potom tempom koji se dogovara sa kirurgom koji je izveo operaciju. Oporavak vida nakon transplantacije ovisi o tipu zahvata; nakon slojevite transplantacije vid se može izrazito poboljšati već za mjesec dana, dok se kod pune debljine transplantacije polako oporavlja kroz par mjeseci.