Većina pacijenata oboljelih od dijabetesa zna da su redovni oftalmološki pregledi dio rutine u praćenju stanja njihove bolesti, imali subjektivne smetnje vida ili ne. Razlog tome je pravovremeno otkrivanje komplikacija koje dijabetes može uzrokovati na oku. Dijabetička retinopatija odnosno dijabetička makulopatija najčešće su komplikacije, a mogu završiti značajnim oštećenjem vida pa i sljepoćom.
Dijabetes je bolest koja oštećuje stijenke krvnih žila, u cijelom organizmu pa tako i u oku. Zbog oštećenja dolazi do slabljenja stijenki žila i posljedično istjecanja tekućine u okolno tkivo te stvaranja edema (otekline). Može doći i do začepljenja (okluzije) sitnih kapilara čime se stvara ishemija tkiva što znači da tkivo nije dovoljno opskrbljeno kisikom i hranjivim tvarima. Organizam u takvom stanju prepoznaje potrebu za stvaranjem novih krvnih žila kako bi suzbio ishemiju te počinje stvarati u većoj količini faktore koji će potaknuti rast novih krvnih žila, tzv. VEGF (vascular endothelial growth factor).
Dijabetička retinopatija u svom neproliferativnom obliku podrazumijeva pojavu točkastih i mrljastih krvarenja na mrežnici (retini), pojavu mikroanurizmi (malih proširenja na stijenkama krvnih žila), “cotton-wool” eksudata (infarkta živčanih vlakana), tvrdih lipidnih eksudata te sakupljanja tekućine unutar ili ispod retine. Proliferativni oblik obilježava stvaranje novih krvnih žila, bilo na retini, na vidnom živcu, na šarenici ili bilo gdje drugdje u oku te krvarenje u staklovinu. Pacijenti će uglavnom biti bez subjektivnih smetnji i simptoma dok god promjene ne zahvate područje same makule (žute pjege). Ako je ona zahvaćena žalit će se na oslabljenu centralnu vidnu oštrinu, otežano će čitati, ravne linije vide kao iskrivljene, slabije raspoznaju lica osoba s kojima se susreću i općenito lošije vide centralni dio vidnog polja.
Liječenje bolesti
Do razvoja terapije lijekovima prvi izbor liječenja dijabetičke retinopatije bila je laserska fotokoagulacija retine. Ona se i dalje koristi kao nadopuna liječenju injekcijama anti-VEGF-a. Kao što je rečeno VEGF je skupina faktora koja potiče stvaranje novih krvnih žila čija je stijenka slaba i sklona je pucanju te propuštanju tekućine i krvi u okolno tkivo. Kako bi kontrolirali bolest danas se kao prvi izbor liječenja u oko primjenjuju injekcije lijekova koje sprječavaju stvaranje ili blokiraju djelovanje tih faktora. Na našem tržištu postoji nekoliko takvih lijekova od kojih je bevacizumab (Avastin) takozvani “off-label” lijek koji nije registriran za primjenu u oko za liječenje dijabetičke retinopatije već je odobren za primjenu u liječenju kolorektalnog karcinoma. U cijelom svijetu primjenjuje se u bolestima oka s obzirom na njegovu poznatu učinkovitost u liječenju takvih stanja. Ostali dostupni lijekovi odobreni su za primjenu u očnim bolestima. To su aflibercept (Eylea), ranibizumab (Lucentis), brolucizumab (Beovu) te relativno novi lijek iz skupine anti-VEGF lijekova pod nazivom faricimab (Vabysmo) koji, osim što djeluje na vaskularni endotelni čimbenik rasta (VEGF), djeluje i na angiopoetin-2 (Ang-2) čime se povećava njegova učinkovitost u kontroli bolesti. Svi navedeni lijekovi dostupni su za primjenu u poliklinici Bilić Vision.
Tijek zahvata
Sam zahvat primjene lijeka u injekciji kratko traje i nije bolan. Nakon kapanja anestetskih kapi pacijent ulazi u operacijsku salu gdje se nakon pripreme u sterilnim uvjetima aplicira injekcija u trajanju od 2-3 sekunde. Potom se u oko stavljaju antibiotske kapi i mast te se oko zatvara povojem samo do kuće, povoj se tada skida i više se ne nosi. Nakon zahvata pacijent se može normalno baviti svojim uobičajenim aktivnostima. Relativna kontraindikacija za primjenu lijeka je preboljeni srčani ili moždani udar, pogotovo ako se dogodio unatrag 6 mjeseci. Također to su poznata preosjetljivost na lijek koji se primjenjuje te akutna infekcija oka i/ili periokularnog područja. Na mjestu uboda može se pojaviti manje krvarenje pod spojnicom koje nije zabrinjavajuće i prolazi spontano kroz nekoliko dana. Može doći i do prolaznog povišenja tlaka u oku te osjećaja nelagode. Vrlo rijetko komplikacije mogu uključivati i pojavu mrene (katarakte), krvarenja u oku, odizanje (ablaciju) retine te pojavu upale u oku (uveitisa/endoftalmitisa). Pacijent se naručuje na kontrolu za mjesec dana kada se injekcija ponovno može primijeniti. Ako liječnik procijeni da je potrebno ili pacijent ima subjektivne smetnje kontrola se može učiniti i ranije.
U poliklinici Bilić Vision, osim primjene anti-VEGF lijekova, komplikacije dijabetesa na očima moguće je liječiti i drugim metodama kao što su fotokoagulacija retine, aplikacija kortikosteroida u oko (u obliku intravitrealne injekcije ili intravitrealnog implantata) te vitrektomija kao jednodnevni kirurški zahvat.
Svakome pacijentu se kao i uvijek pristupa individualno te se u dogovoru s njime odlučujemo za najbolji izbor liječenja, a dobra regulacija glikemije (razine šećera u krvi) ostaje i dalje najvažnija metoda prevencije i/ili usporavanja napredovanja komplikacija dijabetesa.
Ana Bišćan Tvrdi, dr. med. spec. oftalmolog
Odjel za retinu, Poliklinika Bilić Vision